© Produced by the BFTA & the NSRA
© Nadopunio András Fekete-Móró (Maestro), 2011-2013.
© Preveli na hrvatski jezik Perica Gojsović (Ajkula) i Dario Mašković (Micak), 2013-2014.

© Ovaj dokument je zaštićen autorskim pravima od strane BFTA i András Fekete-Móró.
- KORISTITE: Možete spremiti i ispisati za svoje osobne svrhe,
- PODIJELITE: Lijepo vas molimo da stavite poveznicu na forume i web-stranice,
- NE KRADITE: Ne objavljujte sadržaj svugdje.
Uvijek ćete pronaći svježu verziju na ovim stranicama,
Molimo vas, poveži te ih sa ostalim strijelcima!

Further translations are in progress by fellow shooters:

Brasiliero / Brasilian (by Ana)
Deutsch / German (by Henning)
Eesti / Estonian (by Kristin)
Español / Spanish (by Tesla)
Français / French (by Harry)
Lietuviškai / Lithuanian (by zalias7)
Polski / Polish (by Chris)
Português / Portuguese (by Ana)
Srpski / Serbian (by Stefan)
Slovenski / Slovenian (by Dušan)
Türk / Turkish (by BsR)

Field Target pucanje zračnim oružjem je počelo 1981.kao alternativa pravom lovu.Mete su bile metalne siluete,kao npr. golubovi, vjeverice, štakori itd. Okrugla naljepnica bi se postavila u područje željenog pogotka i bodovi bi se skupljali pogotkom u naljepnicu.Budući da je bilo nezgodno mijenjti naljepnicu za svakog natjecatelja,razvile su se mehaničke mete s okruglom rupom koja je prestavljala željeno područje pogodka; pogodak u željeno područje bi prouzročilo pad mete koju bi natjecatelj resetirao povlačenjem konopca.Željeno područje pogotka je bilo diametra 50mm a maksimalna udaljenost za tipičnu stazu od 20 gađanje je bilo od 36.5m do 41.1m.

Najčešće se koristile puške na oprugu i pretežno s preklopnom cijevi u 5.5 kalibru.Glavni razlob je bio taj što su puške s preklopnom cijevi bile najpopularnije na tržištu (s izuzetkom možda BSA AirSporter) i u to vrijeme 5.5 kalibar je bio najprecizniji za pucanje u prirodi zbog vrste diabola koja su bila dostupna; zaobljena diabola kao što Eley Wasp je bila favorizirana jer je obavlja dobar posao u vjetrovitim uvjetima. Jedina precizna 4.5 kalibar diabola koja je bila dostupna je bila diabola s plosnatom glavom koja je bila namijenjena za pucanje u zatvoreni prostorijama, zbog svog oblika i težine je katkada bilo teško postići konstantne rezultate u vanjskim uvjetima.Postojalo je i nekoliko pneumatic multi-pumpa kao što su Sharp Innova, ali nisu bile popularne zbog napora potrebnog za punjenje puške.

Određivanje udaljenosti mete se obavljalo prostim okom,a pojedinci su postajali eksperti za procjenu udaljenosti. Postojali su teleskopske optike ali najveće povečanje je bilo 9x.Nije bilo neuobičajno u početku ovog sporta da se neograničeno puta ulazi na pucanje, što znaći da bi natjecatelj mogao naučiti udaljenost mete i windage iz prethodnih pokušaja i tako poboljšati svoj rezultat.

1984. osnovan je BFTC (Britanski Field Target Odbor) s svrhom promicanja ovog sporta i oformiranja osnovnih pravila o sigurnosti i pravilima.

Današnje mete su i dalje u istim oblicima,dok je zona željenog pogotka maksimalnog diametra 45mm. Normalni teren za takmičenje se sastoji od 30-50 meta postavljenih na raznim udaljenosti između 7m i 50m.Dozvoljeno je jedno pucanje po meti,s 1 poenom za uspješno obaranje mete.Također je dozvoljeno samo jedno ulaženje u teren.Šetnjom uz natjecateljski peren moguće je vidjeti razne aktivnosti kao npr. Gađanje na velike udaljenosti, gađanje u mete s smanjenim dijametrom za pogodak,brzinsko pucanje i pucanje pištoljem.Ta takmičenja dozvoljavaju ponovne ulaske na gađanje.

Vještina kod ove vrste gađanja je u preciznosti procjene udaljenosti svake mete, i procjene vremenskih uvjeta koji mogu utjecati na putanju razmjerno sporih i laganih diabola za zračnu pušku.

Field target je siguran,uzbudljiv i izazovan sport na otvorenom, u kojemu može uživati cijela obitelj.To je sport u preciznosti i ne uključuje gađanje bilo kojih živih životinja ili ptica.Kao sport u gađanju, Field Target gađanje zračnim oružjem je najtiše i najbrže razvijajuće – uspješno je prihvačeno u Europu i USA.Ovo godišnji sport u kojemu se klubovi sastaju na zimskim i ljetnim natjecanjima.Mnoga otvorena natjecanje se odvijaju vikendima po cijeloj Britaniji.Natjecatelji se boduju na tim takmičenjima i tako nadmeću s drugima sličnih mogučnosti, bez obzira na godine i spol.Ovo je odličan obiteljski sport it u nalazimo zdravi rivalitet između klubova – i najboljoj sportskoj tradiciji.

Od krucijalne važnosti je kompletno upoznavanje s zakonom vlasništvu i posjedovanju zračnog oružja. Svrha toga je promoviranje sigurnosti, odgovornosti a samim tim i poštivanje zakona.

Ovaj zakon se odnosi na zračno oružje kojoj izlazna energija dijabole ne prelazi 12 ft-lbs (16.3 Joules):
ENERGIJA(Joule) = BRZINA(m/s) x BRZINA(m/s) x TEŽINA(gram) / 2000

1 Sljedeće se odnosi na sva godišta:

• zračno oružje se ne smije nositi ili upotrebljavati za bilo koju vrstu napada.
• zračno oružje se ne smije repetirati na javnom mjestu, što uključuje držanje diabole u magazinu blizu puške.
• mora se posjedovati dozvola za nošenje i držanje zračne puške u zgradi ili privatnom posjedu.
• nijedna osoba koje je sudski gonjena ili osuđivana ne smije posjedovati zračno oružje osim ako je dozvola odobrena od strane MUP RH, zato treba biti oprezan kome se posuđuje zračno oružje.
• kažnjivo je pomagati bilo kome iz predhodne točke .

2 Sljedeće se odnosi na osobe mlađe od 17 a iznad 14 godina starosti:

• ne smije se kupovati ili unajmiti bilo koje zračno oružje ali se smije primiti kao poklon ili najam.
• može se imati zračno oružje uza se na javnom mjestu ali se mora pridržavati druge točke iz predhodnog zakona.

3 Sljedeće se odnosi na osobe mlađe od 14 godina starosti:

• ne smije se unajmljivati, kupovati, posjedovati ili dobiti na poklon zračno oružje.
• može se posjedovati uza se zračno oružje na javnom mjestu ali uz prisustvo punoljetne osobe te pridržavnje pravila iz druge točke 1. zakona.
• smije se rukovati zračnim oružjem ali uz nadgledanje punoljetne osobe.

4 Opčenito

• zračno oružje smiju koristiti osobe svih godišta bilo da sudjeluju u gađanju meta kao članovi registriranog kluba ili bilo kojeg kluba pod uvjetom da kalibar kojim pucaju ne prelazi 5,75mm.
• ne smijete sudjelovati na natjecanju ukoliko ne posjedujete dozvolu za pucanje.
• ne smijete pucati iz zračne puške tako da dijabole koristite za nedozvoljene stvari.

KAZNE

Kazne kršenje zakona su različite i mladi ljudi koji se misle baviti ovim sportom moraju biti svijesni posljedica u slučaju namjernog kršenja zakona.Maksimalne kazne su:

Sigurnost s rukovanjem bilo kojim oružjem je svačija odgovornost.Streljaštvo je jedno od najsigurnijih sportova.Razlog za to je što se sugurnosna pravila MORAJU poštivati cijelo vrijeme.

Postoje dva temeljna pravila:

• Nikada ne usmjeravaj pušku prema drugoj osobi!
• Uvijek tretiraj pušku kao da je puna!

Rukovanje oružjem

• Kada uzimaš svoju pušku provjeri da li je napunjena i da nije otkočena
• Pokaži da je puška nenapunjena prije nego je predaš drugome
• Uvjeri se da je puška nenapunjena id a nije napeta prije nego je odložiš.Nikada ne ostavljaj pušku napunjenu
• Kada predaješ pušku uvjeri se da je nenapunjena i da nije napeta. Nikad ne ostavljaj pušku napetu
• Kada predaješ pušku uvjeri se da je nenapunjena id a nije napeta.Ako ne znaš kako provjeriti pitaj vlasnika
• Zapamti da je bolje provjeriti da je puška nenapunjena 100 puta nego jednom zaboraviti.

Rukovanje puškom

• Drži pušku prema podu kada je napunjena
• Punu pušku dok je usmjerena prema podu
• Kada koristiš pušku s preklopnim punjenjem ili s polugom za napinjanje ispod cijevi uvijek drži čvrsto cijev ili polugu dok stavljaš diabolu u cijev

Kretanje s oružjem

• Nikada hodati između staza za gađanje s napunjenom puškom
• Kada se hoda između staza za gađanje potrebno je otvoriti spremnik i izvaditi magazin iz puške
• Kada se nosi puška ona ne smije biti napeta, spremnik mora biti otvoren, magazin izvađen i puška se mora nositi vertikalno
• Pušku treba držati u futroli ili kuferu kada se ne upotrebljava

Komande na streljištu

• Ako čuješ zviždaljku ili naredbu STOP,potrebno je odmah stati
• Uvijek pravovremeno poštivati instrukcije od suca na streljani
• Nikada ne ići prema meti bez dozvole suca na streljani

Opčenito

• Nemoj se oslanjati na sigurnosnu kočnicu na pušci za provodi svoju i okolnu sigurnost
• Nemoj privlačiti tuđu pažnju kada namjeravaš pucati jer im to može prouzročiti da se pomaknu
• Poštuj sva uobičajna pravila i kada je pucanje bez punjenja

Mnoge moderne zračne puške koriste komprimirani zrak kao pokretačku energiju.Ono omogučava povoljno i beznaporno gađanje ali pri tome nesmijemo podcijenitikoličinu energije koja je uskladištena u spremniku.Spremnik komprimiranog zraka je potencijalna bomba ako se s njom ne rukuje kako treba.

• Boca s zrakom se ne smije izlagati izvoru topline
• Izbjegavati udaranje bocom zraka i snažno udaranje pa njoj i setu za pretakanje
• Ne koristiti boce s zrakom koje izgledaju oštećene
• Uvijek kontrolirati tlak punjunja na nepoznatim bocama zraka
• Budi siguran da je boca zraka atestirana
• Kada pritežeš spojeve za punjenje upotrebljavaj minimalnu snagu pritezanja, ručno pritezanje je dovoljno
• Kada upotebljavaš prenosne boce zraka ili neke druge prenosne spremnike nikada ne stoj nasuprot boce zraka jer je po tlakom
• Uvijek kontroliraj bocu zraka,cijevi za pretakanje i spojeve dok puniš
• Izbjegavaj gledanje direktno u manometar dok puniš spremnik
• Uvijek puni spremnik puške polagano i izbjegavaj maksimalnu napunjenost
• Izbjegavati kontakt kože s zrakom pod pritiskom
• Izbjegavati dovod ulja ili masti u sistem komprimiranog zraka

Usljed disanja dolazi do pomicanja tijela koje uzrokuje nemogučnost postizanja preciznog pogotka bez da se zaustavi disanje. Međutim čim zaustavimo disanje funkcije tijela počinju opadati kako hipoksija (pomanjkanje kisika) nastupa.Prvo opada osjet vida koje prati slabost mišića.Nedugo nakon toga slijedi osječaj “ moram disati” kako se tijelo bori za zaštitu samoga sebe. Sva ta događanja nisu povoljna za postizanje kontroliranog pucnja. Ovi neželjeni događaji mogu se izbjeći ako se zaustavi disanje samo na kratko vrijeme. Taj trenutak je oko 10s na izdisaju,malo više pri udusaju.Kada udahnemo,prsni koš se napinje, a opušta pri izdisaju.Kako nastojimo smanjiti naprezanja u poziciji za gađanje željeni trenutak za zadržavanje disanja je pri izdisaju.Dijagram na sljedećoj slici prestavlja tipični obrazac disanja.

V0 - donja granica normalnog disanja.Moguće je još izdisati ali ne isprazniti kompletno sav zrak iz pluća.
V1 - gornja granica normalnog disanja.Moguće je još udahnuti ( hiperventilacija ).

Strijelac uzima dugi, duboki udah koji puni krv s kisikom a nakon toga normalno diše i izdiše dok je prsni koš najopušteniji, nakon toga se zaustavlja disanje na 10s za vrijeme čega se puca i nastavlja s normalnim disanjem.Trenutak zaustavljanja disanja je individualna stvar za svakog strijelca i ovisi o njegovoj psihofizičkoj spremnosti.Bitno je da se period od 10s ne produži.Poželjno je da do opaljenja dođe u što kračem roku, oko 4s do 6s.Ovo je izvedivo u povoljnim uvjetima, međutim koji put je neophodno duže vrijeme usljed loših vremenskih uvjeta.U slučaju da do pucanja nije došlo u željenom vremenskom roku potrebno se dodatno skoncetrirat te odložit pušku, uzeti nekoliko udisaja obnoviti količinu kisika u krvi i probati ponoviti proces.

Potrebno je naglasiti da ov ne znaći puni izdisaj. Potpuni prisilni izdisaj je neprirodni položaj pluća i mišića prsnog koša, isto kao i puni prisilni udisaj.Postoji položaj pluća i prsnog koša kada nema tog opterećenja i to oko 3 napunjenosti.Taj količina se može prepoznati po tome da nema napora pri udisaju ni izdisaju.To je najbolje stanje za pucanje, to je najopuštenije stanje tijela.Zapravo to je stanje izdisaja, ono nije prisilno i ono je spontano.Dodao bi da disanje nije nužni uzrok pogrešaka.Ono se može iskoristiti i za fino nišanjenje ( poglavlje 5.3 ))

 

5. Nišanjenje

5.1. Prirodni položaj nišanjenja

Prirodni položaj nišanjenja (PPN) je bitna stvar u nišanjenju. To je stanje/položaj kada tijelo nišani samo od sebe ako se stane u taj položaj. Ako se sjedne, zatvore se oči i lagano se promeškolji, opuste se nepotrebno napeti mišići, i tada se pogleda gdje puška cilja - to je PPN.

Njegovo korištenje je vrlo bitno jer pucanje u smijeru PPN koristi najmanju upotrebu mišića, takvo gađanje drastično smanjuje pogreške, tj. pogađa se gdje se cilja. Objašnjenje je jednostavno: ako meta nije u PPN, mora se prilagoditi položaj tijela upotrebom mišića. To nije nemoguće jer se može nišaniti bilo gdje, ali se javlja nepotrebna napetost u mišićima, puška nije naslonjena idealno, i kako se počinje koncetrirati za gađanje, tijelo se opušta i vrača u PPN – i tada se promašuje meta. Ako, međutim, cijelo tijelo nišani prema meti, mnogo je jednostavnije ostati fokusiran i gađanje će biti mnogo preciznije.

5.2. Nišanjenje cijelim tijelom

Mnogo FT strijelaca snizi povećanje prije početka određivanja udaljenosti i ciljanja, da lakše pronađu metu. Time se može dobiti na vremenu, ali se istovremeno povećava vjerojatnost da položaj bude kriv, a time se meta neće poravnati s PPN-om. Samo sjedenje traži također praksu: idealno, čak s povečanjem od 50x najprije treba dobro pogledati metu, sjesti, pogledati kroz optiku i istovremeno bi se trebala vidjeti metu. Čak ako končanica nije točno u sredini mete, sama meta bi trebala biti jasno vidljiva odmah tako da je nije potrebno tražiti.

Ako je potrebno promijeniti položaj tijela, ne mijenjamo položaj ramena i ruku da bi namjestili končanicu da se poklopi s metom, mijenjamo dijelove tijela najbliže zemlji (stopala, koljena, stražnjicu). Objašnjenje je jednostavno: ako pomakneš pušku pomoću ruku, tada ćeš pomaknuti samo 6-8kg težine u željenom pravcu, ali ona će se vratiti u prvobitni položaj kako se mišići opuštaju. Ako usmjeriš cijelo tijelo prema meti, PPN od 60-100kg koji su pravilno usmjereni neće se tako lako pomaknuti van željenog smijera.

Prethodno opisan streljački položaj nastao je iz ljedećeg principa: kompletno tijelo mora biti ismjereno u željenom smijeru s najmanjom upotrebom mišičnog napora, po mogućnosti da se težina kostiju prenosi na druge kosti. Kad god je moguće treba izbjegavati upotrebu mišića. Stoga nema veze ako moraš ustati u zoru i voziti 3-4 sata kada na kraju možeš sjesti i mirno pucati, razlog za to je što pušku držiš samo kosturom, a ne mišićima. Ovaj način držanja puške minimalno se razlikuje od stabilnosti stalka za upucavanje.

5.3. Nišanjenje pomoću disanja

Disanje bi se trebalo kompletno izostaviti u trenutku pucanja, ali i to može prouzročiti probleme. Mi ne pucamo u zatvorenim prostorijama i u sterilnim uvjetima, nalet vjetra može doći iznenada, nešto može proletjeti preko vidnog polja i strpljivo građena koncetracija može biti poremećena. Mudro je uzeti u obzir ne izbjegavati disanje nego ga iskoristiti za našu korist.Izdišući lagano i nježno može nam pomoćiu preciznoj promjeni položaja gornjeg dijela tijela bez napinjanja mišića, stoga će se i položaj puške promjeniti jednako nježno.

Sam pristup nišanjenju se prilagođava smijeru kojem naginje težina puške (od gore prema dolje za stajaći položaj), tj. gdje smo postavili veći dio težine (od dolje prema gore za sjedeći i klečeći stav). U svim slučajevima naglasak je na opuštanje mišića, a ne na njihovo napinjanje koje može pomaknuti pušku prema meti.

Disanje može u ovome dosta pomoći. Dok sjedimo, može pomoći da se puška lagano podigne prema meti. Dok udišemo možemo opustiti položaj tijela kako bi se izbjeglo potonuće, kako bi zadržali končanicu u željenom položaju. To omogučuje da za vrijeme izdisaja malo podignemo pušku. Još jedan izdisaj i puška se podiže. Rezultat je dobro kontrolirani pokreti u PPN s opuštenim mišićima u torzu dok se i dalje normalno diše.

5.4. “Dovoljno dobro” nišanjenje

FT ocjenjivanje je binarno, svodi se na sve ili ništa. To je kao da olimpijski strijelci imaju jedan jedini krug od 8 bodova na meti: svi pogotci u krug se boduju s maksimalnim brojem bodova, a svi van kruga ništa. To je glavna razlika!Mora se dati sve od sebe za najbolji pogodak, ali “dovoljno dobar” pogodak vrijedi jedino ako pogodi. Bolje je gađati unutar ruba željenog pogotka nego uložiti ekstra napor za nišanjenja za centar i da dijabola na kraju završi u silueti.

Svaki pogodak vrijedi jedan bod, a promašaji se ne boduje. Kada nišaniš za centimetar odklona od mete zapravo i nije bitno da li je tvoja puška pomaknuta ili ne. To nužno ne znaći da ne moraš požjivo nišaniti prije pucanja, ali nikada ne očekuj da končanica miruje kod pucanja na 50m. Ona to i ne treba: ako blago okscilira unutar 5-10mm kružno, u uvjetima dobrog gađanja (ako se uzme u obzir, preciznu procjenu udaljenosti, dobra procjena vjetra, savršano podešavanje puške itd.) to je i daje siguran pogodak. Ali ako ipak želiš okinuti apsolutno precizan pogodak, u samom nastojanju da obaviš taj pogodak gotovo je sigurno da će se nešto poremetiti i da ćeš promašiti.

 

6. Follow Through

Proces nišanjenja i gađanja ne završava kada se okidać ispusti. Proces održavanja nišanjenja i nakon što završi gađanje se zove “Follow Through”.

“Follow Through” je od vitalne važnosti, posebno u gađanju zarčnim oružjem, jer djelovanje zračnog oružja je prilično sporo. Postoji period u vremenu da je pucanj izvede nakon povlačenja okidača. Kod PCP oružja okidač oslobađa udarač, koji se pokreće prema naprijed da otvori ventil, komprimirani zrak se oslobađa i on pokreće dijabolu kroz cijev puške prije nego ona finalno izađe van i oslobodi se se utjecaja strijelca. Za vrijema opisanog perioda, ako se nišanjenje omete, dolazi do pogreške u gađanju.

Postoji nekoliko psiholoških razloga za “Follow Through”. Kada vidiš željenu sliku, ti povlačiš okidač, ali prst se ne pomiće istovremeno. Otklon od desetinke sekunde, koje odgovara vremenu tvoje reakcije, dogodi se prije nego pomakneš prstom. Za vrijeme tog vremena ne smije se prekinuti nišanjenje.

Također proces gađanja zahtijeva neko vrijeme (5-12ms), a to je samo djelić vremena ljudskog reagiranja (koje je 75-200ms). Detaljni članak o povezanosti ljudskog reagiranja i gađanja može se pročitati ovdje:
http://www.szottesfold.co.uk/2012/02/lock-time-test-results.html
Što ovo sve znači za nas? Ja znam da svi ti testovi prestavljaju samo moje vrijeme reakcije, ali postoje mlađi i stariji strijelci tako da se moji rezultati mogu uzeti za neki opći zaključak:

• puška okida mnogo brže nego što mi mislimo
• mi okidamo mnogo sporije nego što mislimo

Također, puška se drži u položaju sa nekim mišićnim naporom koji mora ostati isti sve dok ne opalite. Bez „Follow through“ tehnike, postoji šansa da mišići koji drže pušku popuste sekundu ranije, prije nego dijabola napusti cijev, i tako pomaknu pušku što može rezultirati lošim pogotkom.

Dobar “Follow Through” može se izvršiti na način da se nišanjenje produži na 1s nakon što povučemo okidać. To je i više nego dovoljno vremena da dijabola napusti cijev puške. Neki strijelci uzmu i do 3 sekunde. To može izgledati dobro, ali je u biti gubljenje energije.

Najvažnije je, da se bude svijestan da se mora uvijek odraditi “Follow Through”! I bolje je da traje 1s dulje, nego desetinku sekunde kraće nego je potrebno... Ta jedna sekunda je natjecateljska okolina; nervoza također može utjecati na procijenu vremena tako da dijabola još može biti u cijevi, a ti misliš da si gotov. Sigurnije je uračunati 2 sekunde u svoju rutinu: okidanje – jedan – dva – spusti pušku. Ili možeš pripojiti “Follow Through” s rezultatom gađanja: spuštaš pušku tek kada vidiš da meta pada s poznatim zvukom udarca ili čuješ omraženi zvuk “ding” kada promašuješ. Čak i ako promašiš, sam “Follow Through” ti može dati dobre informacije. Npr. može se dogoditi da opališ loš hitac – ili da je hitac bio savršen, ali s krivom procijenom vjetra. “Follow Through” se može uspješno uvježbati s puškama pogonjenjim oprugom. Tu gdje je sporiji proces gađanja i gdje je povratna sila odarca jača, tako da se svaka “Follow Through” greška vidi povečano (to je razlog zašto je teže gađati puškama na oprugu).

Druga komponenta “Follow Through” je psihološka. Nedovoljno je fizički održati pušku u željenom položaju dok je hitac ispaljen. Koncetracija na gađanje se mora nastaviti ako se želi postići kompletni cilj. Zadržavanjem položaja cijevi bez micanja za vrijeme okidanja mogu se prikupiti bitne informacije o kvaliteti hitca. To se naziva "poziv hitca" i on daje povratne informacije o tehnici koja će se koristiti za sljedeća gađanja. To je vrlo korisno prilikom odlučivanja o radu na daljnjim korekcijama koje su bazirane na informacijama iz hitca kojega si proglasio tehnički dobrim.

 

7. Kontrola okidanja

Bez obzira na tehniku koja se koristi pri kontroli okidanja, željeni cilj je isti: okidanje bez pomicanja puške sa točke ciljanja. Svaka tehnika koja postigne taj cilj je - dobra.

7.1. Općeniti uvjeti

Svaki okidač mora biti :

• Konzistentan – točka okidanja i potrebna snaga okidanja svaki put moraju biti isti. U suprotnom je dobra kontrola okidanja nemoguća.
• Pouzdan – kako zbog performansi, tako i zbog sigurnosti .
• Mora okidati bez naprezanja.
• Dovoljno 'mekan' – ako je okidač pre tvrd, sigurno će doći do pomaka pri okidanju .

Također su poželjni oni kji se mogu:

• Podesiti na određenu težinu.
• Podesiti u određeni položaj.
• Koji se mogu lako podešavati.

7.2. Tipovi okidača

Iako postoje 4 glavne vrste okidača, samo su dvije šire prihvaćene u Field Target disciplini.

Jednostupanjski okidač - Ova vrsta okidača nema 'praznog hoda' prije okidanja. To znači da je okidač namješten na kratak hod. U pravilu je zbog toga takav tip okidača, zbog sigurnosti, nešto tvrđi.

Dvostupanjski okidač - Ova vrsta okidača ima dva 'stupnja' – u prvom stupnju postoji određena količina 'praznog hoda' prije nego li okidač pruži otpor. Nakon toga, u drugom stupnju, slijedi okidanje. Zbog toga je ovaj tip okidača sigurniji: otežava slučajno okidanje. Međutim, većina takvih okidača su zapravo jednostupanjski okidači kojima je dodan dio 'praznog hoda'.

7.3. Težina okidanja

S obzirom da je cilj okidanje bez pomicanja puške, prirodno je da želimo imati što lakši okidač, ne bi li se smanjila potrebna količina napora da se okine. Ipak, to nije uvijek slučaj. Pri određivanju težine okidača najvažniji je čimbenik sposobnost strijelca da precizno osjeti približavanje točke okidanja, kako pri trniranju, tako i pri 'ozbiljnom' pucanju. Iz tog se razloga težina okidanja rijetko podešava na minimalnu moguću vrijednost. Općenito, težina 80-100 grama je dovoljno malena da ne utječe na pogodak, no istovremeno i dovoljna da strijelcu pruži adekvatan otpor i osjećaj pri okidanju. I u ovom slučaju, najbolje je eksperimentirati pri nalaženju težine koja strijelcu odgovara. Jeftinije puške nemaju okidač kojeg je moguće podesiti. Takvi okidači u pravilu imaju podešenu relativno visoku težinu okidanja, te ih može podesiti samo oružar.

7.4. Zahvat i Okidanje

Ispravno Pomak prsta je po centru okomice puške	Neispravno Prst pritišće rub okidača	Neispravno Prst previše obujmljuje okidač

Dobar način za provjeru udaljenosti okidača je da uzmete pušku u jednu ruku tako da kundak sjedne točno na unutarnju stranu lakta (podlaktica će dirati kundak po cijeloj dužini). U tom položaju bi jagodica prsta kojim okidate trebala sjesti točno na 'lice' okidača. Ako ne sjedne, tj, okidač se dira vrhom prsta, puška (tj. kundak) je pre dug. Ako možete prstom zahvatiti cijeli okidač, puška je pre kratka.

Ruka kojom okidamo mora biti u položaju koji omogućuje prstu kojim okidamo da povuče okidač duž centralne linije puške. Prst ne smije povlačiti okidač (a s njime i pušku) na bilo koju od strana. Isto tako, prst pri okidanju ne smije povlačiti ili gurati pušku prema gore ili dolje. Moderne zračne puške u pravilu dolaze sa prilagodljivim okidačima, no preporuča se prilagodba samo visine i 'udaljenosti' okidača. Sama površina okidača trebala bi biti simetrična, tako da okidanje ne vuče pušku u nekom smjeru. Nije preporučljivo rotirati okidač po okomitoj osi, osim ako nemate relativno kratke prste.

Snaga hvata većinom je stvar osobne preferencije. Iako mnoge knjige o pucanju uče da je dršku potrebno držati otprilike jednakom snagom kojom bismo držali čekić kada zabijamo čavao (dakle, prilično čvrsto), vrhunski strijelci drže pušku na više različitih načina. Generalno, hvat drške i povlačenje okidača trebalo bi biti obavljenom jednakom snagom . Mišići i tetive koji pokreću prste radit će prirodnije ako svi moraju izvršiti rad iste snage i ako nema velike razlike između snage koju vrše pojedini prsti.

• Ruka kojom okidamo ne utječe na ciljanje, tj. ne usmjerava pušku prema cilju.
• Hvat mora biti konzistentan.
• 'Teži' okidači zahtijevaju čvršći hvat .
• Hvat kod Springerica u pravilu je lagan.

Još uvijek vodi rasprava treba li palac biti položen okomito, vertikalno ili negdje između, no glavno je da on ne utječe na samo okidanje, tj. da ne vrši pritisak na pušku.

7.5. Metode (načini) okidanja

Na mnogo se načina pokušava objasniti kako 'glatko' povećavati pritisak na okidač dok ne dođe do okidanja. Klasični opis 'samo stisni okidač' je zapravo jedan od najnepreciznijih, jer ostavlja dojam da je potrebno stiskati cijelu šaku (pa samim time i dršku), što je jednostavno - krivo. Pri pravilnom okidanju miče se samo prst koji povlači okidač, nikakav drugi pomak se ne prenosi na pušku, i jedino se na taj način ona ne pomiče s cilja. Postoji nekoliko načina da se postigne takvo kontrolirano okidanje. Svaki od tih načina uspješno je korišten na raznim natjecanjima, pa je i ovdje potrebno naći onaj koji odgovara strijelcu. Sljedeći grafovi prikazuju neke od njih, no u stvarnosti svaki strijelac će razviti način koji njemu najviše odgovara.

Najčešće greške koje se pojavljuju pri okidanju su:

• Trzaj, grabljenje okidača – naglo stiskanje okidača pri kojem se pritisak poveća vrlo brzo. Još je gore ako se prst 'zaleti', tj. naleti na okidač većom brzinom.
• Brzi prolaz kroz prvi stupanj okidanja te jednako brz nastavak i kroz drugi stupanj.
• Prolazak kroz prvi stupanj, malo otpuštanje pa trzaj kroz drugi stupanj.

Svaka od navedenih grešaka prenijet će velike količine nepotrebnog pomaka na pušku i rezultirati lošim rezultatima.

	Kod jednostupanjskih okidača i u stabilnom položaju, pri ciljanju se pritisak može postepeno povećavati dok ne dođe do okidanja.
	Pri manje stabilnom položaju pritisak na okidač se može postepeno povećavati u koracima. Ova tehnika omogućuje da se povećavanje pritiska zaustavi (okidanje se 'pauzira') ako se puška pomakne s mete.
	Neki strijelci koriste tehniku pri kojoj pritisak na okidaču pulsira, uz naglo povećanje pritiska pri okidanju. Tehnika se bazira na ideji da je lakše završiti pomak nego započeti ga, te se na taj način smanjuje potrebno vrijeme reakcije pri okidanju

Kod dvostupanjskih okidača tehnike koje se koriste su gotovo iste uz razliku da počinju na drugom stupnju. To rezultira većom sigurnošću pri okidanju, te smanjuje mogućnost stvaranja loših navika.

	Kod dvostupanjskih okidača i u stabilnom položaju brzo se prođe kroz prvi stupanj, te se nakon finog ciljanja pritisak postepeno poveća dok ne dođe do okidanja.
	Kod dvostupanjskih okidača i u manje stabilnom položaju opet se brzo prođe kroz prvi stupanj, ali se kroz drugi stupanj pritisak povećava postepeno, u koracima. Ako se puška pomakne s mete, povećanje pritiska se zaustavlja.
	Ova metoda je istovjetna 'pulsirajućoj' metodi kod jednostupanjskih okidača. Nakon prolaska kroz prvi stupanj prst pulsira unutar drugog stupnja, naglo povećavajući pritisak pri okidanju.

Okidanje uvijek mora biti 'nenadano' jer se time umanjuje šansa da se puška trzne. Ipak, moramo biti svjesni trenutka okidanja kako bismo mogli precizno odrediti kada okinuti (umjesto da 'slijepo' povlačimo i čekamo da puška sama okine). Uz dovoljno vježbe moguće je držati okidač na 80-90% sile okidanja. Na taj je način za samo okidanje potrebno iskoristiti vrlo malo sile, što rezultira manjim pomakom puške i kraćim vremenom okidanja.
Vrlo je važno je okidanje bude brza radnja, no nikako nagli trzaj!

Većina pušaka za Field Target posjeduje dvostupanjske okidače, no kvalitetni okidači se mogu podesiti da budu kao jednostupanjski. Početnici bi trebali koristiti dvostupanjske okidače sa težinom okidanja između 80 i 100 grama. Na taj se način općenito povećava sigurnost okidanja. Pri okidanju je već potrebno primijeniti određeni pritisak pa je smanjena šansa stvaranja loše tehnike okidanja. Također, nervozu pri okidanju je lakše kontrolirati kroz dva stupnja.

Nakon nekoliko godina prakse, kako strijelac poznaje sebe i produbi razumijevanje tehnike okidanja, moguće je početi sa eksperimentiranjem. Pri tome je važno mijenjati jednu po jednu stvar, te je svaku promjenu potrebno temeljito isprobati i analizirati. Tek je na taj način moguće razviti pravilnu tehniku koja će najbolje odgovarati strijelcu .

 

8. Slobodni stav

Na ovim slikama možete vidjeti sjedeći položaj 48 engleskih strijelaca iz istog kuta kamere. Fotografije su napravljene od strane Simon Evansa na BFTA Grand Prixu , Tondu , Svibanj 2011.

 

8.1. Općenito

Većina meta na Field Target natjecanju se pucaju slobodnim stilom, koja je, kao što ime sugerira, bilo koja pozicija koju natjecatelj izabere. Iako postoje ljudi koji su postigli uspjeh iz drugih pozicija, najistaknutiji položaj je sjedeći stav. Ovu poziciju se počelo koristiti u ranim osamdesetim te je varijacija na prethodne sjedeće položaje korištene u drugim disciplinama skrojeni prema posebnim zahtjevima zračne puške. Prednosti ove pozicije su stabilnost, jednostavnost korištenja, udobnost i dovoljna relativna udaljenost od tla. Na primjer, ležeći stav je više stabilniji, ali je teško doći u pravilnu poziciju, napraviti rangefinding i gledati u metu, stoga se ne koristi.

Konstrukcija pozicije je sljedeća.. Večinu težine preuzima jastuk za sjedenje koji je jaka vodootporna torba ispunjena materijalom kao što su poliesterne loptice, do maksimalne visine od 12 cm. Koljena su sklupčana prema prsima i puška je na neki način podržana na lijevom koljenu, u slučaju slike sa lijevim laktom. Bolja stabilnost će biti postignuta ukoliko stopala dodiruju pod u punom kontaktu, ali moraju biti u prirodnom položaju, a ne prisiljena. To se može olakšati podešavanjem jastuka za sjedenje. Desnom rukom hvatate rukohvat, ali ne upravljate puškom dok desno koljeno podržava desni lakat. Lijeva ruka može odmarati na desnoj podlaktici, tako da je napetost mišića minimalna. Leđima je dozvoljeno formirati prirodni luk tako da je napetost leđnih mišića minimalna.

Mora se napomenuti da će različite duljine pojedinih udova i tijela imati veliki utjecaj na vanjski položaj , jer su svi međusobno povezani. U svim slučajevima, ramena moraju biti u istoj ravnini sa zdjelicom, kada se pogleda odozgora. Ako se to ne postigne, doći će do micanja tijela tokom pucanja. Da bi se to omogućilo, najbolje je koristiti ovu tehniku od samom početka konstruiranja vlastitog položaja, da bi se osigurao dobar temelj za daljnji razvoj.

Kako se sjedeći položaj razvijao, pojavile su se dvije varijacije. Obje pozicije su korištene od strane elitnih strijelaca sa jednakim učinkom.

8.2. Varijacija 1

U ovoj varijanti tijelo se nagne naprijed i težina tijela i puške se podijeli između stražnjice i nogu.

	Stražnjica preuzima 60% težine, dok noge preuzimaju po 20% svaka. Težište cijele pozicije je naprijed sa težinom tijela prenesenom na stopala kroz koljena. Torzo, ramena i ruke moraju biti što više opušteni tako da se sva sila nepotrebno ne prenosi na pušku.

 

8.3. Varijacija 2

Ova varijacija je više kao klečeći položaj u svojoj izgradnji i distribuciji težine.

Većina težine je podržana od strane stražnjice (oko 80%). Leđima je dopušteno da formiraju luk, ali tijelo se ne naginje previše kao u prethodnom položaju. Desnu nogu je dozvoljeno staviti u prirodni položaj, sa stopalom po strani, ali tako da podržava vrlo malo težine. Lijeva noga trpi većinu težine. Desnom ramenu je dopušteno da leži u prirodnom položaju i nije podignuto da upravlja puškom. Opći osjećaj je da težina tijela leži na stražnjici, a puška na koljenu.

8.4. Ostale varijacije

Varijacija 2 je dalje razvijana i jednog dana će postati Varijacija 3 pošto svake godine vidimo sve više ljudi kako je koriste i nadograđuju na međunarodnim natjecanjima. Tipično, strijelci mjenjaju iz varijacije 1 u 2, i iz varijacije 2 u 3, i nikad se ne vraćaju nazad. To znači da su ove modifikacije isprobane i prihvaćene u praksi, i vrlo su korisne.

Razlika nije previše vidljiva na fotografijama, ali možete prepoznati ovu varijaciju po poziciji puške i desnog lakta. Ovisno o građi strijelca, može biti svestrana (pogledaj slike), ali poanta je uvijek ista: puška je podržana sa oba dva koljena i ta pozicija je jako stabilna čak i u vjetrovitom vremenu.

To je slicno Varijaciji 2, ali je bitna razlika da strijelac podržava pušku na oba koljena (točnije, na vrhu lijevog koljena i na desnom bedru blizu koljena). Da bi se to postiglo, mora se osloniti bliže koljenu, zadnji kraj usadnika bliže laktu, i strijelac se mora nagnuti više na desno, ovisno o njegovim tjelesnim proporcijama. Lijeva noga je u uobicajenom položaju, dok je desna po strani kao u Varijaciji 2. To zahtijeva određeni stupanj fleksibilnosti, ali to je vrlo stabilan položaj.

Oni koji imaju dovoljno duge ruke i noge i dovoljno su fleksibilni i mršavi, mogu sa laktom ruke obujmiti desno koljeno. Ovo je puno stabilnije u usporedbi sa uobičajenim položajem gdje su laktovi samo na vrhu koljena. Ovo može bit srahovito stabilno, ali koristi možda jedan strijelac od nekoliko stotina drugih...

Postoje i drugi egzotični položaji koji se mogu vidjeti kod određenih strijelaca iz nekih zemalja, npr. Njemačka (lijevo) i Južna Afrika (Desno). Pretpostavljam da su razvijeni od strane odličnih strijelaca da se uklope sa vlastitim tijelom i postale poznate u njihovim zajednicama zato što nisu rašireni i u suprotnosti su od osnovnih položaja.

Budite svjesni da dobri strijelci nisu uvijek dobar primjer za svakoga. Ono što je savršeno za njih, njihovim tijelima i navikama, može biti pogrešno za nekog drugog. Najprikladniji položaj za vas je onaj: položaj u kojem ostvarujete svoje najbolje rezultate.

Svatko bi trebao razviti svoj položaj, što je kontinuirani proces. Vaš idealni položaj se formira tokom godina treniranja. Puška se stalno mijenja jer ljudi eksperimentiraju sa novim kombinacijama: mjenjaju se kundaci, rukohvati ili čak cijele puške. Svaka od ovih promjena znači da se položaj strijelca mora razmotriti i promjeniti po potrebi. No, čak i ako ne dirate pušku, strijelac se mijenja tokom vremena: dobiva trbuh, ima problema sa koljenima ili strukom. Dakle, položaj strijelca se konstantno mijenja i razvija.

Na fotografijama u nastavku možete vidjeti kako se moj sjedeći položaj promjenio u zadnjih sedam godinama. Vrijedilo bi uzeti fotografiju vlastitog sjedećeg položaja svakih par mjeseci, to može biti vrlo korisno da se osvrnete i pratite promjene.

2006	2007	2008	2009	2010	2011	2012

Postoji nekoliko načina za podržati prednji dio puške u sjedećem položaju:

	Preko ruke – U ovom položaju, puška odmara na zglobu lakta, koji odmara na koljenu. Ovaj položaj omogućuje dobru visinu puške i mala je tendencija za okrenuti pušku pomoću mišićnog napora. No, možete osjetiti vlastiti puls i mnogo strijelaca ne voli stavljati pušku na svoju ruku. Ako to učine, koriste rukavicu za pucanje ili neku podlogu da ublaze osjet pulsa.
	Položena na koljeno – U ovom položaju, težina puške podržana izravno od koljena. Lijeva ruka služi samo da se osigura bolja lokacija. Ovo je vrlo stabilan položaj, ali postoji rizik od okretanja puške u stranu kod neiskusnijih strijelaca. Također, ako se koristi puška sa oprugom, može doći do vertikalnog pomak zbog tvrdoće površine koljena. Druga varijacija je da se koristi streljačka rukavica koja se postavi između puške i koljena. To daje veću visinu puške i manja je reakcija „springerice“. U svim drugim aspektima, isto je kao i kod osnovnog položaja.
	Položena na ruku – U ovom položaju, težina puške je podržana na koljenu sa rukom. Lijeva ruka omogućava visinu puške i lokaciju puške. Postoji rizik od okretanja puške u stranu kod neiskusnijih strijelaca. Ova pozicija daje veću visinu puške i i slabiju reakciju kod „springerice“.

Tijekom Field Target takmičenja velika je vjerojatnost da će bit ii nekoliko obaveznih klečećih gađanja. Ovaj položaj često stvara problem kod strijelaca koji smatraju klečeći položaj relativno nestabilnim u usporedbi s njihovim uobičajnim sjedećim položajem. Zapravo pravilno izvedeni klečeći položaj može biti gotovo jednako stabilan kao i sjedeći. ISSF discipline gađanja uključuju klečeći položaj dok se FT stil možda razvio iz toga, ali se ralikuje u mnogočemu.

Klečeći položaj kod mnogih uspješnih FT strijelaca može se na prvi pogled uveliko razlikovati. Nijedan drugi položaj nije toliko ovisan o dužini udova pojedinca. Unatoč svemu pobliže ispitivanje će otkriti da u osnovi svi oni dijele osnovna obilježja.

Jedina razlika u FT klečećem položaju je zapravo ta da se najčešće izvodi bez upotrebe vezica. Kod pucanja u ISSF stilu lakat može biti ispred ili izad spoja koljena, ali u prva dva slučaja, puška će biti vrlo nestabilna u bočnim smjerovima. Da bi uspješno riješili navedeni problem lakat se postavlja izad spoja koljena time podlaktica leži uzduž linije bedra. To omogučuje bolju bočnu stabilnost i omogučava nozi da nosi nešto težine od gornjeg dijela tijela čime se smanjuje napor mišićima.

Osnovni položaj se sastoji od strijelca koji sijedi na peti desne noge s lijevom nogom ispruženom prema van i savijenom ispred sebe tako da osigurava naslon za lijevu ruku. Nije dozvoljeno da strijelac sjedi na svom stopalu. Međutim, pravila FT dozvoljavaju upotrebu jastuka za sjedenje pomoću kojeg se može poduprijeti desni gležanj, ako je potrebno. Neki uspješni strijelci sijede na peti svojih cipela. To je dovoljno jer su oni u tom položaju relativno kratko vrijeme. Treba se uložiti napor da se stopalo cipele održi ravnim da bi se spriječilo ukopavanje prstiju koje uzrokuje niske pucnjeve.

Incorrect:

Relativni položaj točaka potpore može se vidjeti iz dijagrama. Time je stvoren kut između desne noge i linije pucanja od oko 65 stupnjeva. Lijevi palac se okreće prema unutra da bi učinio lijevu nogu stabilnijom i noga je dovoljno daleko naprijed da bi lijeva potkoljenica bila okomita ili pod kutom malo unatrag. Apsolutno je važno da su ramena u istoj ravnini kao i zdjelica. Ako se ne postavimo pravilno onda se može dogoditi oscilirajući pomak lijevo-desno što je nepoželjno i nezgodno u klečećem položaju.

Da bi održali stabilni klečeći položaj balans mora biti pravilan. Nerijetko je stav postavljen tako da sve tri točke kontakta dijele opterećenja. To će dovesti do bočne nestabilnosti i pomaka lijevo-desno. Da bi dobili maksimalnu stabilnost težište položaja mora biti između jastuka za sjedenje i lijevog stopala. Tako se dobija osjećaj da je cijela težina raspoređena na lijevu stranu položaja sa što manje opterečenja na desno koljeno.

S većim dijelom tjelesne mase na desnoj peti gornji dio tijela može biti opušten tako da ostatak opterećenja preuzima lijeva podlaktica. Leđa su u svojoj prirodnoj zakrivljenosti, a ramena su opuštena. Lijeva ruka podupire pušku bez upravljanja njome, a desna ruka blagim stiskom drži dršku okidača. Desna ruka je opuštena, ali ne visi s drške okidača. Ruka je u osnovi dignuta prema gore i nagnuta prema naprijed da bi pružila što bolji balans. S mišićima u “neutralnom” položaju puška mora biti usmjerena prirodno prema meti.

Najstabilniji naslon za prednji dio puške je da puška leži na dlanu s opterećenjem na zglobu ruke. Međutim, budući da je lijevi lakat dosta iza zgloba koljena često je potreban uzdigntiji položaj ruke. Takvi položaji ruke su često adaptacija onih koji se koriste u stojećem položaju.

Stojeći položaj je najzahtijevniji položaj od svih. On postavlja daleko veće opterećenje na strijelčevu sposobnost da ostane miran da bi mogao opaliti kvalitetan hitac, posebno ako su vremenski uvijeti i oblik tla nepovoljni. Glavni razlog težine ovog položaje je potreba za upotrebom većeg broja mišića da bi se tijelo održalo mirnim. Te mišiće treba naučiti kontrolirati jedan po jedan. Najbolje je početi s položajem koji je tehnički što savršeniji i kasnije ga kroz trening prilagoditi svojem tijelu i zahtijevima strelišta.

Naslon za obraz izrađen ili podešen tako da kompletna težina glave odmara vertikalno na naslonu za obraz bez pritiska.
	Čvrsti zahvat na dršku okidaća (jednaka snaga stiska kao kada držimo čekić da zabijemo čavao)
Pogled na položaj odozgo (tlocrtni pogled) stopala su postavljena tako da linija prema meti prolazi ispred skočnog zgloba. zdjelica je postavljena u ravnini iznad stopala, ali pomaknuta naprijed u smijeru mete puška je u vertikalnoj liniji koju čine stopla, zdjelica i puška
		Puška je smještena iznad lakta ruke koja je pridržava dok lakat stoji oslonjen na vrh zdjelice na boku. Gravitacijski centar bi trebao biti točno ispred skočnog zgloba.

Sljedeće slike položaja ruku su poredane od najnižeg prema najvišem položaju puške. Navedeni položaji se mogu koristiti sa i bez rukavica (s rukavicama nije slikano radi boljeg pregleda)

Jedna od ključnih točaka u uspostavi učinkovitog stojećeg stava je eliminacija mišićnog napora u lijevom ramenu i ruci. S druge strane to se ne može postići ako nije odabran takav položaj ruku (u obzir se uzima visina mete i dužina ruku) koji omogućava da puška bude prirodno usmjerena u metu.

	Puška je oslonjena na dlanu ruke – ovo je vrlo stabilan pložaj, ali je koristan samo ako: a. meta je nisko b. kundak je debeo ili se koristi “hamster” c. puška je dugačka
	Puška je oslonjena između palca i kažiprsta koji su postavljeni u obliku slova V. Ovaj položaj dodaje malo više visine. Treba paziti na nehotično stiskanje kundaka, pogotovo pod opterečenjem.
	Puška je oslonjena između palca i kažiprsta koji su postavljeni u obliku slova V, ali ovaj put je dlan okrenut prema van. Kod ovog položaja je manja mogučnost za slučajnim stiskom. Treba paziti na zanošenje u desno.
	Puška je oslonjena na zglobovima prstiju (zapešće). Ovaj položaj daje prihvatljivu visinu kod standardnih kundaka i ovdje nema tendencije zanošenju. Zahtjev je za kundakom s ravnim dnom radi bolje bočne stabilnosti.
	Puška je oslonjena na palcu i drugom zglobu ostalih prstiju. Ovaj položaj daje visoki položaj, ali je upotrebljiv samo kod kundaka s ravnim dnom.
	Puška je oslonjena na prste i palac. Ovo je najviši poraktični položaj, ali je ujedno i najnestabilniji. Pomičući ruku prema nazad palac se može osloniti na zaštitu okidača, pa čak i na dršku okidača da bi se dobio najviši položaj.

	Nažalost kada se dijabola ispali iz zračne puške ona ne putuje u ravnoj crti. Kao is vi projektili i ona je pod utjecajem gravitacije, te počinje padati čim izađe iz cijevi puške. Takvo gibanje kombinirano s pravocrtnim gibanjem opisuje luk kako dijabola putuje prema meti.

To znači da ako se želi pogoditi meta cijev puške mora biti podignuta u odnosu na liniju ciljanja kao što se vidi na slici. Za dano uzdignuće (podešenje optike) dijabola će putovati gore prema liniji ciljanja, presjeći je, i dizati se još više dok napokon ne počne padati do linije ciljanja. Za mete koje su veoma blizu (9 – 18 metara) dijabola cijelo vrijeme putuje ispod linije ciljanja i poklopi se s njom tek na meti.

To znači da se puška može upucati samo za dvije udaljenosti odjednom, tako da se za mete na različitim udaljenostima mora odabrati ili:

• Ciljati u drugačiju točku dozvoljavajući pad dijabole, ili
• Promijeniti postavke optike

Ova metoda uključuje vježbanje na poznatim udaljenostima i otkrivanje koliko se treba naciljati iznad ili ispod mete. Pomak “holdovera” može se procijeniti kao udaljenost u odnosu na metu (na primjer pola ili četvrtinu promjera zone pogotka), kao udaljenosti (1,3cm itd.) ili koristeći razne dijelove končanice. Druga metoda je preporučljivija jer promjer zone pogotka može biti ne samo 15, 25 i 40mm i nije baš najlakše procijenjivati centimetra na udaljenoj meti, dok je točke na končanici lakše koristiti.

Neki strijelci su ovo podigni na viši nivo i imaju dodatne linije ili točke upisane na končanici koje odgovaraju različitim udaljenostima. To olakšava ponovno korištenje nakon početnog uštimavanja.

Prednosti:

• Može se koristiti s bilo kakvom optikom
• Brzo i lako za korištenje

Mane:

• Nije toliko precizno kao klikanje
• Končanice s više točaka mogu biti zbunjujuće

Ova metoda uključuje vježbanje na poznatim udaljenostima i otkrivanje kako namjestiti optiku za različite udaljenosti. Iako se ova metoda može koristiti sa svim vrstama optika, zapravo više zahtijeva optike s većim, stupnjevitim vijkom za podešavanjem poznatim kao “target turrets”.

Strijelac može:

• Koristiti stupnjeve gradacije na turretu (koji su najčešće stupnjevi kuta) zapisujući koji je stupanj za pojedinu udaljenost
• Brojati broj klikova između svake udaljenosti (vjerojatno najnekorisniji način)
• Promijeniti oznake na turretu na željene udaljenosti

Prednosti:

• Precizno
• Lako se ponovo primjenjuje

Mane:

• Potrebna su skuplja optička pomagala
• Turreti se mogu istrošiti od učestale upotreba

U začecima FT-a originalan način procijene udaljenosti je bio od oka. Pošto mi imamo dva oka na prednjoj strani glave, naš mozak nam izračuna udaljenost pomoću trijangulacije. Potrebno je mnogo vježbanja da bi se postalo sposobnim koristiti ovu metodu i strijelci često znaju u šetnji pogađati udaljenosti između objekata da bi stekli praksu. Lovci i dalje najčešće koriste ovu metodu, ali udaljenosti su najčešće puno kraće od onih kod FT-a. Jedan od najboljih načina za postizanje dobrih rezultata s ovom metodom je da se nuči prepoznati kratke udaljenosti, npr. 9 metara. Tada se koristi ta udaljenost pomnožena odgovarajući broj puta da bi se u glavi izmjerila udaljenost između nas i mete. Prednosti: Veoma brza Može se koristiti sa svim vrstama optika Nije potrebna nikakva dodatna oprema Mane: Nije veoma precizna i pogoršava se kako se udaljenost povečava Subjektivna metoda – na rezultata utjeće naš osječaj za procijenu Lako nas prevare tamni predjeli na strelištu, pucanje u šumovitim predjelima, otvoreni predjeli itd. Teško je postići preciznost

Podešavanje paralekse se najčešće obavlja s optikama s podesivom lećom objektiva ili bočnim kolom s ucrtanim stupnjevima za udaljenosti. To je u početku bilo dizajnirano da bi se uklonile pogreške pri pomicanju končanice u odnosu na sliku u optici pri podešavanju udaljenosti na skali prije pucanja. U FT-u podešavanje paralakse se može obaviti obrnutim redosljedom. S obzirom da se radi o relativno kratkim udaljenostima, slika (ili končanica) će izgledati kao das u izvan fokusa ako je paralakse krivo pedešena. To znaći da strijelac gleda kroz optiku i okreče kolo paralakse sve dok i slika i končanica ne budu fokusirane. Udaljenost tada može biti očitana na kolu paralakse.

Večina strijelaca se ne oslanja na tvorničke oznake upisane na optici jer su rijetko dovoljno točne za potrebe FT-a i jer postoje prevliki razmaci između oznaka. Zbog toga se zaljepi traka preko tvorničkih oznaka i nakon toga se promatraju mete postavljene na poznate udaljenosti i namješta se paralaksa. Udaljenosti se zapisuju na traku da bi se poslije mogle koristiti na nepoznatim udaljenostima.

Paralaksu je teže odrediti na većim udaljenostima. Na primjer, lakše je odrediti paralaksu na 23m nego na 46m. Također i pad dijabole na većim udaljenostima je značajniji nago na kraćim.

FT strijelci su primjetili da što je veće povečanje optike i/ili dijametra pojedine leće to paralaksa postaje kritičnija jer ih je sve manje koje mogu biti u fokusu. To je dovelo do toga das u povečanja optika sve veće i veće u nastojanju da se dobije što preciznija procijena udaljenosti, pogotovo na većim daljenostima. Povečanja od 50x i 60x nisu neuobičajena na FT strelištima- ovakva povečanja se rijetko koriste za pucanje jer je pomicanje puške previše vidljivo, nego se koriste da bi se odredila udaljenost i da bi se obavile nužne kompenzacije prije samog pucanja. To više nije precizno, iz sjedečeg položaja (a koji put i iz klečećeg) končanica se previše ne trese na met ii možemo sigurno pucati s povećanjem od 50x ili čak i većim na novijim optikama. Za hice iz stajaćeg položaja poželjno je smanjiti povećanje na 25x da bi se lakše pronašla meta. Pucanje s velikim povećanjem ima još jednu prednost: ako se s malim povećanjem i širokim vidnim poljem traži meta, lako se može ostati bez “NPA” nasuprot drugima koji nikada ne smanjuju povećanja i ciljaju sa svojim cijelim tijelom

Prednosti:

• Precizno
• Nije subjektivno kao druge metode
• Dobro funkcionira u različitim uvjetima

Mane:

• Zahtijeva optike s velikim povećanjem i kvalitetnim lećama, a takve su uglavnom skupe
• Sporo za korištenje

Ova metoda procijene udaljenosti koristi činjenicu da će prividna veličina zone pogotka (normalno 40mm) biti različitana različitim udaljenostima. Kada se meta gleda kroz optiku strijelac uspoređuje prividnu veličinu 40mm zone pogotka sa sjecištem končanice da bi dobio dprocijenu udaljenosti mete. Kada se mete promatraju na poznatim udaljenostima može se postići dobar stupanj kalibracije, tako da se udaljenosti mogu početi lako procijenjivati čak i kada se promatraju mete na nepoznatim udaljenostima. 40mm ja prilično malo, tako da ova metoda nije previše precizna. Ali postoje druge poznate veličine meta, npr. baza svih Gamo meta je široka 18cm što je puno lakše za izmjeriti sa mil-dots končanicom. Pošto se za procijenu udaljenosti može koristiti paralaksa, “bracketing” se više koristi u HFT-u U nekih optika s varijabilnim povečanjem centar končanice ostaje uvijek iste veličine bez obzira koje se povečanje koristi. To znaći da se povečanje može promijenitii meta “obujmiti” u sjecištu končanice. Kada se ovo napravi kod poznatih udaljenosti kolo za zumiranje se može kalibrirati da bi se omogučila procijena udaljenosti in a nepoznatim udaljenostima. Neke optike imaju dodatnu liniju na končanici da omoguće ovakav način ciljanja, ta linija se zove “stadia”. Ovakve optike često već imaju kolo za zumiranje već kalibriran za različite siluete životinjskih meta. Prednosti: Ne toliko subjektivna kao odokativna procijena, tako da je preciznija metoda Dobro funkcionira u različitim uvjetima Brže se koristi nego podšavanje paralakse (u ovisnosti o metodi) Može se koristiti s različitim optikama Mane: Mete različitih veličina zahtijevaju drugačiju kalibraciju Ne toliko precizna kao podešavanje paralakse

Preciznost procijene udaljenosti ima značajan utjecaj na zahtijev za točnom procijenom vjetra. Pretpostavimo da se puca u metu sa zonom pogotka od 40mm pri vjetru koji puše sa desna na lijevo i sa točno procijenom udaljenostii napravljenim “prilagodbama visine”. U tom slučaju progreška u procijeni vjetra se može ispraviti sve do pune širine zone pogotka jer će dijabola pogoditi najširi dio mete. Međutim, ako je procijena udaljenosti netočna i pucanj ode previsoko, tada se nema veliki prozor za pogrešku horizontalno i vjetar se mora veoma precizno procijeniti da bi se osigurao željeni pogodak. Zbog veoma velike subjektivnosti pri procijeni vjetra uvijek će se zahtijevati točnija procijena udaljenosti, tako da je najbolje što preciznije procijeniti udaljenost mete da bi se smanjio utecaj pogreške procijene vjetra.

Pošto se svako Field target natjecanje održava na otvorenom, učinak vjetra je uvijek prisutan. Zbog male težine i relativno niske brzine dijabole i najlakši vjetar će pomaknuti dijabolu iz putanje. To znači da field target strijelac mora stalno biti svjestan što vjetar može učiniti i nositi se sa različitim okolnostima koje se mogu desiti.

Za razliku od drugih streljačkih disciplina, na FT strelištu ne postoje zastavice za vjetar. To znači da FT strijelac mora koristiti prirodne pokazatelje vjetra. Iako se popis čini beskrajan i varira od strijelca do strijelca, najčešći pokazatelji vjetra su:

• Prašina
• Dim
• Trava
• Lišće i grane
• Kiša

• Osjećaj vjetra na svojoj koži ili odjeći
• Zvuk vjetra
• I najvažnija stvar: konop za resetiranje padajuće mete.

Mnogi strijelci koriste „windicator“ , npr. komad vune zavezan na kraju puške ili cijevi . Taj komad vune je lako uočiti dok ciljate na bilo kojem terenu. Nedostatak je da ta informacija govori samo o vjetru okolo strijelca i ponekad može dovesti di pogreške. Bolje je promatrati vjetar po cijeloj duljini strelišta, koristeći konop za resetiranje mete ili prirodne pokazatelje. Windicator na pušci služi kao pokazatelj naglih promjena vjetra tokom gađanja.

Svi gore navedeni pokazatelji imaju jednu zajedničku stvar. Oni su prošlost, tj. kad vidite stanje na pokazatelju, vjetar je već prošao tu točku.

Vindikator pričvršćen na pušku ima problem jer je iza vrha cijevi i ne pokazuje trenutni vjetar. Međutim, oni su konzistentni (osim ako je vlažno) i manje su subjektivni od osjećaja vjetra na tijelu. Ako je vrijeme toplo ili hladno, percepcija jačine vjetra je drugačija i efekte treba riješiti na streljani prije početka natjecanja. Često, probno strelište nije usmjereno isto kao i glavno strelište, tako da novi smjer mora biti razrađen za svaku metu posebno.

Jedini pravi vindicator je isparavanje. To možete naći na otvorenim područjima za vrijeme vrućih dana kada je tlo zagrijano, a topli zrak se diže i daje kipući učinak. To je izvrstan indikator vjetra jer brzo reagira na promjene. Njegovi nedostatci su da se ne vidi često u šumi ili krševitom području i nestaje u vjetrovima iznad 20 mph. To također uzrokuje prividni položaj mete i dovodi do visokih hitaca za neoprezne. Međutim, na otvorenom polju to može biti jedini pokazatelj da morate ciljati niže. Najbolje se vidi kroz optiku, i ako rotirate bočno kolo polako, možete ga promatrati na različitim udaljenostima..

S obzirom na činjenicu da se dijabola vrti, vjetar neće skrenuti zrno izravno u lijevo ili desno. Postoji vertikalni pomak u točki udara, koji ovisi o brzini dijabole i snazi vjetra.

Mnogi elitni Field target strijelci razlikuju stupanj koji utječe na dijabolu. Jedini način kako bi bili sigurni je pucati u papirnate mete u odmornom položaju i različitim uvjetima vjetra i vidjeti koliko to utječe na vaš tip dijabole i kombinaciju puške.

Uvjeti vjetra blizu usta cijevi će opčenito imati veći ukupni učinak nego vjetar niz stazu prema meti. To je zato što se na početku putovanja dijabole, otklon uvećava sa pređenom udaljenosti.

Pucanje pri vjetru je više kao umjetnost nego znanost. To je zbog velikog niza faktora koji utječu na dijabolu nakon što napusti cijev u kombinaciji sa vrlo subjektivnim sredstvima koje koristimo .

Nema zamjene za iskustvo kada dodje do problema vjetra, a najbolji način da se dobije to iskustvo je da se puca u vjetrovitim uvjetima na papirnate mete na različitim udaljenostima od 7 do 50 metara. Očito je da je na većim udaljenostima, veći utjecaj vjetra na dijabolu, pa se strijelci više koncentriraju na udaljenije mete. No, nemojte zanemariti bliže mete osobito kad se pojavljuju sa reduciranim „killzonom“.

Faza 1
Pucajte u mete na poznatim udaljenostima i namjerno pucajte kada je vjetar najjači i najteže je za pronaći bopčno širenje uzrokovano vjetrom na toj udaljenosti .

Faza 2
Još uvijek pucajte u papirnate mete i pokušajte dobiti centriranu grupu na meti.

Faza 3
Sada pokušajte prenijeti iskustvo na Field target. I odnos ciljanja i mete prenesite na zonu pucanja.

Preticanje mete zbog vjetra je lakše ako je končanica optike sa mil-dotom ili linijska. Standardna „duplex“ končanica ima nekoliko točaka koje se mogu iskoristiti za ciljanje sa preticanjem. Međutim, optike su sada dostupne sa više točaka i linija što daje više mogučnosti za preticanje. „Custom“ napravljene končanice imaju točke koje odgovaraju širini „killzona“ na određenoj udaljenosti čime se dodatno standardizira procedura preticanja.

Sve ove končanice mogu biti korisne, ali samo ako imate sposobnost prosuđivanja što vjetar radi i ako to primjenite na svojoj pušci sa određenom dijabolom.

Jednom kada ste odlučili preticati vjetar, primjenite to samo kada se vjetar mjenja značajno. Pažljivo razmislite prije pucnja koliko ćete preticati vjetar, recimo dva „killzona“ širine, ili 5 mil-dotova. No, tijekom pucanja ne mislite o tome nego culjajte u tu točku. Ako se vjetar nije dobro procjenio, ali je hitac bio savršen, postoji dobra šansa da će ostati unutar „killzona“. Ali ako niste sigurni u svoju odluku, nesigurni u ciljanju, to će gotovo uvijek rezultirati sa lošim pogotkom. Ako se vjetar počinje pojačavati, kada to počnete osjećati, možete dodati dovoljno preticanja. Stvar je u tome da uvijek morate imati ideju gdje točno gađati.

Mnogi strijelci prvo procjenjuju vjetar i tada mjenjaju postavke svoje optike za kompenzaciju uvjeta na stazi. Mada, ovo se ne preporuča za Field Target. Razina visine, udaljenosti, kuta i orijentacije znaći da će promjene kod optike rezultirati pogreškama u prilagodbi. Također, u Field Target disciplini , optički ciljnici se isključivo koriste sa mil-dot ili sličnim končanicama. To omogućuje preciznije preticanje.

Pucanje je u osnovi mentalni sport. Iako je potrebna tehnička razina, večina optika i pušaka su iznad toga, stoga je potrebno i određeno znanje, iskustvo i stanje u kojem jeste. I sreća, naravno, koliko god više vježbate, više ćete biti sretniji...' :-) Dobar pogodak je odlučen u vašoj glavi. Naravno, oprema mora biti dobro podešena i dobre kvalitete, ali večina strijelaca to i ima, ali samo jedan osvaja natjecanje. Zašto? Netko će reći zbog njegove vještine, ali onda opet, isti strijelci sa istom opremom će postići skroz drukčije rezultate u roku od tjedan ili dva. Zašto? Pogledajmo izbliza.

Mnogo ljudi ima krivu predođbu što koncentracija znači. U streljaštvu, "koncentracija" nije samo koncentrirati se na nešto sa pažnjom i očajnom željom da morate srušiti metu.

Pravi smisao trebamo tražiti u borilačkim vještinama na istoku kao: napor za postizanje savršenstva, koji treba biti dio procesa pucanja i perfektnog izvedenog hica. Najviše fantastična stvar u pucanju je da čak i početnik može doživjeti savršenstvo pucanja. Početnik je daleko od toga da puca kao svjetski prvak, ali početnik može pucati isto lijepo i glatko kao profesionalac. Razlika je u frekvencijišto znači da ono što početnik napravi jednom na treningu, ekspert to radi četrdeset devet puta na velikom natjecanju...

Jedna od značajki Field Target discipline je njegova raznolikost. Mi pucamo na svaku metu jedanput, ne postoje dvije indentične mete, svaki hitac znači različita udaljenost, veličina mete, svjetlost i utjecaj vjetra. Visina svake mete, zakrivljenost terena, pa čak i uporište na vatrenoj liniji nije uvijek na istoj razini. Promjene temperature donosi promjenu brzine, i dolazi do točke pomaka. Kolege strijelci pričaju i šale se, žale na pojedine mete i natjecanje može biti zaustavljeno na par minuta. Zbog svestranosti ovog sporta , zahtijeva se drukčije mentalno razmišljanje od druge Olimpijske streljačke discipline.

Svatko je iskusio hitac koji je lijepo ispaljen, ali je elevacijski turret ostao isključen, i unatoč velikom vjetru i bez obzira što ste naciljali savršeno, hitac odlazi dole, na 6 sati.. Ovo su tipične pogreške kada je strijelac fokusiran na jednu stvar, a zanemaruje drugu. U Field Targetu, idealni pristup je kada strijelac može neprestano prebacivati način rada između alfe i bete.

• Beta razina: racionalno i logično razmišljanje lijeve strane mozga.
  Indetifikacija ciljeva, mjerenje udaljenosti, podešavanje optike, procjena ispravke vjetra, punjenje puške. Apsolutno se mora paziti na svaki detalj, uzimajući u obzir sve gore-navedene čimbenike i optimalno ih sve podesiti. Računajući, donošenje odluka, faktori korekcije su uzeti u obzir, pazeći na svaki i najmanji detalj. Poanta je pripremiti „hitac“ profesionalno, ali odmah nakon pucnja prebaciti se natrag, kako bi izvukli zaključke hica i analizirati moguće pogreške .
   
• Alfa razina: instiktivno, intuitivno razmišljanje desne strane mozga.
  Ne morate više špekulirati , ali sada dolazi faza kada je metak opaljen: pronaći nulu, ciljanje, opaljenje, praćenje. Ovdje sve ide po sebi, strijelac doživljava hitac. Jedini vanjski faktor je vjetar. Prema njegovim promjenama, mi mjenjamo „hold-off“ izračunan u prijašnjoj fazi. Stvar je u tome da isključimo vanjski svijet i koncentriramo se na hitac koji treba biti ispaljen savršeno.

Za razliku od sportova kao šah ili sportovi sa loptom, u streljaštvu protivnici nisu drugi ljudi.Naravno da ih želimo pobjediti no ne moramo se boriti protiv njih Kako možemo to postići? U Field targetu, nitko vam neće namjerno sabotirati pušku, „slučajno“ se spotaknuti na vašu opremu ili vrištati vam u uho da ste dobili na lotu ili da vam umire majka – pa kako ih onda možete pobjediti ? Samo je jedan način : pucajte preciznije od njih !!

Protivnici svakog strijelca su mete. Morate se boriti protiv njih, srušiti ih što više. Inače, ako mislite o tome, niti ovo nije potpuno točno. Svaka meta može biti pogođena. Ono što je svjetski prvak promašio, 80-90 drugih natjecatelja mogu pogoditi. Korijen problema mora biti pronađen negdje drugdje.

Protivnik svakog strijelca je on sam. Njegove greške, strahovi, loše navike – sve prepreke do savršenog hica. Ako ih možete pobjediti, pobjediti ćete i mete i ostale strijelce .

Totalno je pogrešno biti motiviran slavom,trofejima i stajanjem na pobjedničkom postolju...Oni koji sanjaju o tome, gaze krivi put. Jedini pravi put je pucati precizno. To je ono što se mora vizualizirati, sanjati i postaviti kao cilj.

• Kriva motivacija ; slika trijumfa.
  Pljesak, klicanje, zahvalni pogledi, čestitanje kolegama, iskrivljena lica poraženih, himna, cvijeće, mlade djevojke navijaju, sjajne medalje, diplome i zahvalnice, trofeji, novinski članci, čestitanje na forumu, ....
  Oni koji misle o ovome više nego na natjecanje, obično naprave loš rezultat pred kraj natjecanja jer misle o tome. To neće pomoći nikome da pobijedi i odvratit će im pažnju od pravih ciljeva.

 

• Prava motivacija: slika perfektnog pogotka.
  Hvatanje oštre slike tokom određivanje udaljenosti, osjet kretanja vjetra, sjedeći polžaj u najudobnijem polžaju, navodeći končanicu na metu, osjet prsta na okidaču, pucanj koji vas iznenadi, praćenje metka i glasni zvuk udarca u metal dok meta pada.
  Sve su to stvari o kijima trebamo sanjati.

 

Svatko drugačije reagira na uzbudljivost natjecanja i stresne situacije. Oni koji ne osjećaju uzbuđenost i emocije ne smatraju se ljudima i nije im dozvoljeno natjecati se. Uzbuđenje je normalno i važno je kako se osoba nosi sa tim i da li se to odražava na njegov rezultat. Postoje tri različita načina da prebrodimo emocije na natjecanu :

• Neki padaju zbog emocija
  Najmanje sreće ima čovjek koji je previše uzbuđen i kod kuće i na treninzima marljivo vježba i ponekad pogađa perfektno, ali na natjecanju je drugačiji. Žuri, previše briga, preklika optiku, zaboravi postupak i tek kad je svaka nada nestala , počne pucati kao na treningu. On je blokiran zbog uzbuđenja i to je loše za njega. Mora naučiti smiriti emocije. Čest odlazak na natjecanja može to popraviti. Na treningu može pucati u okladu i sa štopanjem vremena ispred publike.
   
• Drugi prebrode emocije
  Iskusni natjecatelj je isto nervozan, ali to se ne osjeti u njegovom nastupu. Nastoji kontrolirati svoje emocije tako da ne utjeću na njegov rezultat. Male rutine mogu biti razvijene tako natjecanje postane normalna stvar i razlika od treninga i natjecanja nestane. Pomaže jačanje samopouzdanja ako možete pucati isto i na treningu i na natjecanju. Takav strijelac moze biti uspješan, ali nije lagan zadatak jer je njegov unutrašnji mir ovisan o vanjskim čimbenicima i svašta ga može izbaciti iz takta i to će se pokazati tokom natjecanja.
   
• Neki iskoriste emocije
  Uporaba emocija je još jedan način, prema kojem se strijelac može orijentirati, a koji odgovara Field target uvjetima. Puno lakše je onima koji ne samo da pobijede emocije, nego ih mogu iskoristiti. Uzbuđenje ne mora uvijek paralizirati nego može izvući iz strijelca ono najbolje. Pošto na treninzima nema stresa, važno je da natjecanja budu što važnija i teža. Tako vježbate kontroliranje emocija. Natjecati se sa takvim mentalitetom nije problem, ali problem je zadržati motivaciju.

Koliko emocija je dozvoljeno tokom pucanja? Radost zbog uspješnog rezultata i iritacija zbog promašaja su dijelovi procesa učenja. Oni kojima je svejedno, nece imati poticaj za daljne unapređenje . Nema potrebe za smanjenjem emocija, ali trebate ojačati pozitivni stav i oslabiti onaj destruktivni. Dakle, možemo biti ljuti na promašaj i možemo se veseliti pogotku. Izlagat emocije jako kratko.

Negativne i destruktivne emocijalne reakcije:

• Strah od pogreške
• Letargija, očaj, odustajanje zbog promašaja
• Negodovanje
• Samouvjeren zbog dobrog pogotka

Pozitivne i korisne emocijalne reakcije:

• “Alarm“ u slučaju slučajnog pogotka
• Popuštanje strasti brzo nakon pogotka
• Želja za perfektnim gađanjem
• Veselje zbog pogotka

Pogriješiti nije dobra stvar. Ali, već se je desila i ne možete vratiti vrijem, ali probajte naučiti nešto iz te greške.Bazirajući se na ciljanju i na tragu kojeg je ostavila dijabola na meti, možete reći što je uzrok grešciAko je vjetar bio uzrok, sada barem možete saznati koliko ste pogriješili i namjestiti se za drugi pogodak. Probajte saznati gdje ste pogriješili i ispraviti to u sljedećem pokušaju..

Ponekad, promašaj je dobar šamar od kojeg se protresete i kažete „sad je dosta“. U drugim slučajevima, pomaže pri riješavanju napetosti. A uostalom, to je samo jedan promašaj i nije kraj svijeta. 49 bodova je još uvijek dovoljno za pobjedu. Nemojte misliti o tome da ste propustili uzeti prvo mjesto. Pokušajte se sabrati i nastaviti dalje i doći ćete među prva tri mjesta.

Ako i ne pobjedite, to nije problem. Ako pucate savršeno i najbolje što možete i niste napravili jednu te istu pogrešku, tada je pucanje bilo dobro. Naučili ste, napredovali i znati ćete što je najbolje i i što treba izbjegavati sljedeći put. I uvijek postoji sljedeći put..

Imao sam jedno pitanje koje sam pitao top strijelce koje sam upoznao tokom internacionalnih natjecanja. Pitanje sam uvijek pitao istim riječima: Koja je tajna vašeg uspjeha i što savjetujete ostalima koji bi htjeli biti dobri kao vi? Odgovori su uvijek bili na isti način:

• "Nadam se da nećete biti razočarani, ali velika tajna ne postoji Mnogi mali detalji čine savršenu cjelinu."
   
• "Počeo sam kao 16-godišnjak sa springer puškom. To pomaže, puno uspješnih strijelaca je u tome još od 80-ih. Stvarno teško natjecanje je najbolji put za poboljšanje, ali to je jedna stvar koju ne možete lako organizirati !"
   
• "Možete pogoditi sve mete – imena ili rekordi drugih natjecatelja ne mjenjaju to. Trebalo mi je 10 godina da shvatim da sam pucao u mete umjesto da pokušam pobijediti druge ljude. Samo u zadnjih par godina sam vjerovao da se mogu natjecati sa ostalim top strilecima, i dok sam vjerovao u to, mogao sam."
   
• "Moj savjet za pucati bolje je – pucajte za vrijeme vjetra, a ne za vrijeme mirnog vremena. Vjetar i pucanje po vjetru je najvažnije."
   
• "Koja je tajna za pucanje po vjetru? Mi samo nagađamo. Ja pucam više od 20 godina, nagađao sam toliko i imao dobre rezultate kolko sam bolje mogao nagađati."
   
• "Nije tajna, samo je potrebno marljivo vježbati u svim uvjetima. Dok se drugi sakrivaju u streljanama zbog losih vremenskih uvjeta, ti moraš biti vani i vježbati. Što teže vježbaš, lakše ćeš pogađati i ostati fokusiran."
   
• "Tajna? Nema je. Ja se bavim Field Targetom već 20 godina, to pomaže. Imajte dobru tehniku i pravu opremu plus entuzijazam. Vježbajte, i što je najvažnije, uživajte. Ako ne uživate, nećete imati uspjeha. Ne vježbajte previše, nego idite na natjecanja, to vam je više pomaže."